Nekad, nismo imali auto, ali smo manje putovali i više pješačili, što je bilo dobro za zdravlje. Danas, svaki vozač dnevno provede u prosjeku više od jednog sata u autu, vozeći u saobraćajnim gužvama pod stresom. Godišnje to predstavlja dvije sedmice boravka, uklješten između sjedišta i volana.
Nekad, nismo imali televizor, ali smo više uživali u tišini i čitali knjige. Danas imamo kablovsku sa desetinama kanala i živimo izluđeni predstavama realnosti, kriznim politikama, sladunjavim serijama i nasiljem iz filmova, i zasigurno, narušenim mirom u vlastitom domu.
Nekad, imali smo stari fiksni telefon s brojčanikom i umjereno ga koristili. Danas posjedujemo mobitele, svugdje dostupni, ali i uznemireni: zaboravio mobitel, ukraden, razbio se, istrošila se baterija, zastario, previsok račun, briga ako se ne javlja, briga ako se javi u krivo vrijeme, ... a onda sve više dodaju novog, pa moraš učiti, dodali kameru, mobilni Internet, GPS...i na kraju ispadne, kompletno izluđivanje u pokretu.
Sa Internetom smo dobili zaista mnogo. Trač je izašao iz čaršije i raširio se globalno rasprostranjen na facebook-u i myspace-u. To je opet jedan sat dnevno na Internetu ili godišnje dvije sedmice.
I na kraju, pitamo se, da li više stresa ili zadovoljstva ulazi u naš dom kroz tehnološke inovacije?
Monday, October 5, 2009
Slušanje muzike i tehnološki napredak
Zadivljujući tehnološki napredak u sferi razmjene informacija i komunikacija među ljudima daje velike mogućnosti za unapređenje kvaliteta življenja ljudi. Informacije, znanje, knjige, muzika i zabava postaju globalno dostupni svakom čovjeku. Mogućnosti su beskrajne. Ali da li se one koriste i koliko zaista poboljšavaju život?
Da li su ljudi danas sretniji nego što su bili prije digitalne ere? Da li su manje opterećeni poslom i brigama? Da li imaju više vremena za odmor, slušanje muzike i čitanje knjiga? Posmatrajući u različitim aspektima doprinos novih tehnologija boljem životu ljudi dolazimo do zaključka da se život i nije unaprijedio srazmjerno tehnološkim mogućnostima.
Ovom prilikom osvrćemo se na uticaj tehnološkog napretka u sferi muzičke kulture. Pitamo se da li je tehnološki napredak, kroz masovnu dostupnost muzike preko raznih medija, omogućio podizanje muzičke kulture slušalaca i slušanje kvalitetnije muzike? Svakodnevno, u raznim prilikama, susrećemo se sa muzikom lošeg kvaliteta. Komparirajući sa vremenom slušanja gramofonskih ploča, ne vidimo velikog napretka. To možemo objasniti na slijedeći način.
Živimo u potrošačkom društvu u kom se roba proizvodi prvenstveno radi profita, a usput i zadovoljenja čovjekovih potreba. Ljudima se prodaje magla u vidu brendova. Ljudi konzumiraju nametnute vrijednosti koje začudo doživljavaju kao privid slobode izbora. Danas i muzika ima status robe koja se nudi na tržištu. Citiramo riječi sociologa Theodor-a Adorno-a: “Drugim riječima muzika je prestala da sadrži ljudsku snagu zbog toga što se konzumira kao svaka druga roba. Dolazi do „robnog slušanja", vrste slušanja koje odstranjuje svaki trud slušaoca, čak i u slučajevima kad je taj trud potreban za razumevanje smisla muzike...”.
Sa bezbroj uređaja tipa Ipod, MP3, mobitel i notebook, reprodukcija muzike je dostupna bez prekida. Mnogi tinejdžeri ne vade slušalicu iz uha. Muziku slušaju kući, u pokretu, u autu i uvijek preglasno. Možemo postaviti pitanje da li je uistinu ljubav prema određenoj muzici motiv za takvo maratonsko slušanje.
Mladi ljudi su i najveće žrtve marketinške aždahe koja se zove modni trendovi ili modni brendovi, a koja je svoje pipke rasprostrla preko medija. Njihova muzička interesovanja se prepuštaju stihiji i konzumiranju svega bez kritičkog odnosa prema stvarima i vrijednostima koje one nose.
Slušanje preglasne muzike je slušanje izobličenog zvuka kojeg daje uređaj ili zbog reflesija zvuka u prostoru. Nažalost mladi ljudi često ne uočavaju razliku u kvalitetu muzike koju slušaju. A pored tog, dugo slušanje preglasne muzike može dovesti do oštećenja sluha. Prema jednom istraživanju provedenom među učenicima škola u SAD-u, čak 40% anketiranih je reklo da na svojim Ipod-ima zvuk slušaju na najjačem nivou. Inače, oko 10% Amerikanaca imaju neku vrstu oštećenja sluha, a čak trećini njih sluh je oštećen usled jake buke.
Slušaoci muzike preko raznovrsnih uređaja dostupnih danas, morali bi znati osnovne informacije o uređajima koje koriste, o kvalitetu zvuka i o potencijalno štetnom uticaju buke na sluh.
Naravno, ne bi trebali dozvoliti da ih zavedu sa nekvalitetom, malo informacija o muzici uopšte neće škoditi.
Da li su ljudi danas sretniji nego što su bili prije digitalne ere? Da li su manje opterećeni poslom i brigama? Da li imaju više vremena za odmor, slušanje muzike i čitanje knjiga? Posmatrajući u različitim aspektima doprinos novih tehnologija boljem životu ljudi dolazimo do zaključka da se život i nije unaprijedio srazmjerno tehnološkim mogućnostima.
Ovom prilikom osvrćemo se na uticaj tehnološkog napretka u sferi muzičke kulture. Pitamo se da li je tehnološki napredak, kroz masovnu dostupnost muzike preko raznih medija, omogućio podizanje muzičke kulture slušalaca i slušanje kvalitetnije muzike? Svakodnevno, u raznim prilikama, susrećemo se sa muzikom lošeg kvaliteta. Komparirajući sa vremenom slušanja gramofonskih ploča, ne vidimo velikog napretka. To možemo objasniti na slijedeći način.
Živimo u potrošačkom društvu u kom se roba proizvodi prvenstveno radi profita, a usput i zadovoljenja čovjekovih potreba. Ljudima se prodaje magla u vidu brendova. Ljudi konzumiraju nametnute vrijednosti koje začudo doživljavaju kao privid slobode izbora. Danas i muzika ima status robe koja se nudi na tržištu. Citiramo riječi sociologa Theodor-a Adorno-a: “Drugim riječima muzika je prestala da sadrži ljudsku snagu zbog toga što se konzumira kao svaka druga roba. Dolazi do „robnog slušanja", vrste slušanja koje odstranjuje svaki trud slušaoca, čak i u slučajevima kad je taj trud potreban za razumevanje smisla muzike...”.
Sa bezbroj uređaja tipa Ipod, MP3, mobitel i notebook, reprodukcija muzike je dostupna bez prekida. Mnogi tinejdžeri ne vade slušalicu iz uha. Muziku slušaju kući, u pokretu, u autu i uvijek preglasno. Možemo postaviti pitanje da li je uistinu ljubav prema određenoj muzici motiv za takvo maratonsko slušanje.
Mladi ljudi su i najveće žrtve marketinške aždahe koja se zove modni trendovi ili modni brendovi, a koja je svoje pipke rasprostrla preko medija. Njihova muzička interesovanja se prepuštaju stihiji i konzumiranju svega bez kritičkog odnosa prema stvarima i vrijednostima koje one nose.
Slušanje preglasne muzike je slušanje izobličenog zvuka kojeg daje uređaj ili zbog reflesija zvuka u prostoru. Nažalost mladi ljudi često ne uočavaju razliku u kvalitetu muzike koju slušaju. A pored tog, dugo slušanje preglasne muzike može dovesti do oštećenja sluha. Prema jednom istraživanju provedenom među učenicima škola u SAD-u, čak 40% anketiranih je reklo da na svojim Ipod-ima zvuk slušaju na najjačem nivou. Inače, oko 10% Amerikanaca imaju neku vrstu oštećenja sluha, a čak trećini njih sluh je oštećen usled jake buke.
Slušaoci muzike preko raznovrsnih uređaja dostupnih danas, morali bi znati osnovne informacije o uređajima koje koriste, o kvalitetu zvuka i o potencijalno štetnom uticaju buke na sluh.
Naravno, ne bi trebali dozvoliti da ih zavedu sa nekvalitetom, malo informacija o muzici uopšte neće škoditi.
Subscribe to:
Comments (Atom)
