Nekad, nismo imali auto, ali smo manje putovali i više pješačili, što je bilo dobro za zdravlje. Danas, svaki vozač dnevno provede u prosjeku više od jednog sata u autu, vozeći u saobraćajnim gužvama pod stresom. Godišnje to predstavlja dvije sedmice boravka, uklješten između sjedišta i volana.
Nekad, nismo imali televizor, ali smo više uživali u tišini i čitali knjige. Danas imamo kablovsku sa desetinama kanala i živimo izluđeni predstavama realnosti, kriznim politikama, sladunjavim serijama i nasiljem iz filmova, i zasigurno, narušenim mirom u vlastitom domu.
Nekad, imali smo stari fiksni telefon s brojčanikom i umjereno ga koristili. Danas posjedujemo mobitele, svugdje dostupni, ali i uznemireni: zaboravio mobitel, ukraden, razbio se, istrošila se baterija, zastario, previsok račun, briga ako se ne javlja, briga ako se javi u krivo vrijeme, ... a onda sve više dodaju novog, pa moraš učiti, dodali kameru, mobilni Internet, GPS...i na kraju ispadne, kompletno izluđivanje u pokretu.
Sa Internetom smo dobili zaista mnogo. Trač je izašao iz čaršije i raširio se globalno rasprostranjen na facebook-u i myspace-u. To je opet jedan sat dnevno na Internetu ili godišnje dvije sedmice.
I na kraju, pitamo se, da li više stresa ili zadovoljstva ulazi u naš dom kroz tehnološke inovacije?
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment