Prije sto godina, jedan od najpoznatijih naučnika svijeta, Albert Ajnštajn, sukobljavao se sa školskim autoritetima, vjerujući da je duh učenja i kreativnog razmišljanja izgubljen, usljed nastojanja na čistoj memorizaciji gradiva.
Danas, čak i nakon transformacije visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini po Evropskim preporukama iz Bolonje, možemo konstatovati praktično sličnu situaciju.
Kao da se u međuvremenu nije dogodila tehnološka revolucija, sa nastankom globalne računarske mreže koja omogućuje pristup obilju informacija, iz različitih izvora, za bilo koju oblast.
Sadašnji sistem visokog obrazovanja nije prilagođen alatima „društva znanja“, društva u kom razni oblici znanja predstavljaju osnovne komponente bilo koje ljudske aktivnosti.
Kreativno, nije stavljeno ispred čiste memorizacije gradiva. Umjesto da se studenti obučavaju u postupcima pretraživanja i korištenja informacija i sticanju sposobnosti za doživotno učenje, oni su tjerani, u pretrpanoj nastavi trogodišnjeg studija, mehanički pamtiti gradivo koje se brzo zaboravi.
Educirana osoba u budućnosti će biti ona koja ima kapacitet da kontinuirano uči nove koncepte i načine operacija tokom cijelog života. Znanje koje se prikuplja bit će praktično po prirodi i specijalizovano u obimu. (Isaac Hunter Dunlap, 1995).
Upitno je i koliko je materija koja se izlaže na pojedinim fakultetima, usklađena sa potrebom privrede kakva je naša, i aktivnostima kojima će se bosanskohercegovačko društvo baviti u narednim desetljećima.
Pored toga, uvažavajući zahtjeve koje je sa sobom donijela tržišna privreda i žestoka konkurencija za privredne subjekte, savremeni studij morao bi razvijati kulturu inovativnosti i poduzetništva.
Generalno, današnji studij ne razvija kompetencije koje traži privreda odnosno moderno upravljanje ljudskim resursima.
Za unapređenje sistema obrazovanja u Bosni i Hercegovini poseban značaj ima razvijanje saradnje između univerziteta i privrednih subjekata.
BH Telecom, kao najveći davatelj telekomunikacionih usluga u BiH, ide u smjeru boljeg povezivanja sa univerzitetima u smislu uspostave partnerskih odnosa, kako bi inovativni studenti i istraživači, učestvovali u kreiranju novih usluga, sadržaja i aplikacija koje će se realizirati na šorokopojasnim mrežama BH Telecoma.
Tuesday, February 9, 2010
Monday, October 5, 2009
Nekad i sad u svijetu tehnoloških inovacija
Nekad, nismo imali auto, ali smo manje putovali i više pješačili, što je bilo dobro za zdravlje. Danas, svaki vozač dnevno provede u prosjeku više od jednog sata u autu, vozeći u saobraćajnim gužvama pod stresom. Godišnje to predstavlja dvije sedmice boravka, uklješten između sjedišta i volana.
Nekad, nismo imali televizor, ali smo više uživali u tišini i čitali knjige. Danas imamo kablovsku sa desetinama kanala i živimo izluđeni predstavama realnosti, kriznim politikama, sladunjavim serijama i nasiljem iz filmova, i zasigurno, narušenim mirom u vlastitom domu.
Nekad, imali smo stari fiksni telefon s brojčanikom i umjereno ga koristili. Danas posjedujemo mobitele, svugdje dostupni, ali i uznemireni: zaboravio mobitel, ukraden, razbio se, istrošila se baterija, zastario, previsok račun, briga ako se ne javlja, briga ako se javi u krivo vrijeme, ... a onda sve više dodaju novog, pa moraš učiti, dodali kameru, mobilni Internet, GPS...i na kraju ispadne, kompletno izluđivanje u pokretu.
Sa Internetom smo dobili zaista mnogo. Trač je izašao iz čaršije i raširio se globalno rasprostranjen na facebook-u i myspace-u. To je opet jedan sat dnevno na Internetu ili godišnje dvije sedmice.
I na kraju, pitamo se, da li više stresa ili zadovoljstva ulazi u naš dom kroz tehnološke inovacije?
Nekad, nismo imali televizor, ali smo više uživali u tišini i čitali knjige. Danas imamo kablovsku sa desetinama kanala i živimo izluđeni predstavama realnosti, kriznim politikama, sladunjavim serijama i nasiljem iz filmova, i zasigurno, narušenim mirom u vlastitom domu.
Nekad, imali smo stari fiksni telefon s brojčanikom i umjereno ga koristili. Danas posjedujemo mobitele, svugdje dostupni, ali i uznemireni: zaboravio mobitel, ukraden, razbio se, istrošila se baterija, zastario, previsok račun, briga ako se ne javlja, briga ako se javi u krivo vrijeme, ... a onda sve više dodaju novog, pa moraš učiti, dodali kameru, mobilni Internet, GPS...i na kraju ispadne, kompletno izluđivanje u pokretu.
Sa Internetom smo dobili zaista mnogo. Trač je izašao iz čaršije i raširio se globalno rasprostranjen na facebook-u i myspace-u. To je opet jedan sat dnevno na Internetu ili godišnje dvije sedmice.
I na kraju, pitamo se, da li više stresa ili zadovoljstva ulazi u naš dom kroz tehnološke inovacije?
Slušanje muzike i tehnološki napredak
Zadivljujući tehnološki napredak u sferi razmjene informacija i komunikacija među ljudima daje velike mogućnosti za unapređenje kvaliteta življenja ljudi. Informacije, znanje, knjige, muzika i zabava postaju globalno dostupni svakom čovjeku. Mogućnosti su beskrajne. Ali da li se one koriste i koliko zaista poboljšavaju život?
Da li su ljudi danas sretniji nego što su bili prije digitalne ere? Da li su manje opterećeni poslom i brigama? Da li imaju više vremena za odmor, slušanje muzike i čitanje knjiga? Posmatrajući u različitim aspektima doprinos novih tehnologija boljem životu ljudi dolazimo do zaključka da se život i nije unaprijedio srazmjerno tehnološkim mogućnostima.
Ovom prilikom osvrćemo se na uticaj tehnološkog napretka u sferi muzičke kulture. Pitamo se da li je tehnološki napredak, kroz masovnu dostupnost muzike preko raznih medija, omogućio podizanje muzičke kulture slušalaca i slušanje kvalitetnije muzike? Svakodnevno, u raznim prilikama, susrećemo se sa muzikom lošeg kvaliteta. Komparirajući sa vremenom slušanja gramofonskih ploča, ne vidimo velikog napretka. To možemo objasniti na slijedeći način.
Živimo u potrošačkom društvu u kom se roba proizvodi prvenstveno radi profita, a usput i zadovoljenja čovjekovih potreba. Ljudima se prodaje magla u vidu brendova. Ljudi konzumiraju nametnute vrijednosti koje začudo doživljavaju kao privid slobode izbora. Danas i muzika ima status robe koja se nudi na tržištu. Citiramo riječi sociologa Theodor-a Adorno-a: “Drugim riječima muzika je prestala da sadrži ljudsku snagu zbog toga što se konzumira kao svaka druga roba. Dolazi do „robnog slušanja", vrste slušanja koje odstranjuje svaki trud slušaoca, čak i u slučajevima kad je taj trud potreban za razumevanje smisla muzike...”.
Sa bezbroj uređaja tipa Ipod, MP3, mobitel i notebook, reprodukcija muzike je dostupna bez prekida. Mnogi tinejdžeri ne vade slušalicu iz uha. Muziku slušaju kući, u pokretu, u autu i uvijek preglasno. Možemo postaviti pitanje da li je uistinu ljubav prema određenoj muzici motiv za takvo maratonsko slušanje.
Mladi ljudi su i najveće žrtve marketinške aždahe koja se zove modni trendovi ili modni brendovi, a koja je svoje pipke rasprostrla preko medija. Njihova muzička interesovanja se prepuštaju stihiji i konzumiranju svega bez kritičkog odnosa prema stvarima i vrijednostima koje one nose.
Slušanje preglasne muzike je slušanje izobličenog zvuka kojeg daje uređaj ili zbog reflesija zvuka u prostoru. Nažalost mladi ljudi često ne uočavaju razliku u kvalitetu muzike koju slušaju. A pored tog, dugo slušanje preglasne muzike može dovesti do oštećenja sluha. Prema jednom istraživanju provedenom među učenicima škola u SAD-u, čak 40% anketiranih je reklo da na svojim Ipod-ima zvuk slušaju na najjačem nivou. Inače, oko 10% Amerikanaca imaju neku vrstu oštećenja sluha, a čak trećini njih sluh je oštećen usled jake buke.
Slušaoci muzike preko raznovrsnih uređaja dostupnih danas, morali bi znati osnovne informacije o uređajima koje koriste, o kvalitetu zvuka i o potencijalno štetnom uticaju buke na sluh.
Naravno, ne bi trebali dozvoliti da ih zavedu sa nekvalitetom, malo informacija o muzici uopšte neće škoditi.
Da li su ljudi danas sretniji nego što su bili prije digitalne ere? Da li su manje opterećeni poslom i brigama? Da li imaju više vremena za odmor, slušanje muzike i čitanje knjiga? Posmatrajući u različitim aspektima doprinos novih tehnologija boljem životu ljudi dolazimo do zaključka da se život i nije unaprijedio srazmjerno tehnološkim mogućnostima.
Ovom prilikom osvrćemo se na uticaj tehnološkog napretka u sferi muzičke kulture. Pitamo se da li je tehnološki napredak, kroz masovnu dostupnost muzike preko raznih medija, omogućio podizanje muzičke kulture slušalaca i slušanje kvalitetnije muzike? Svakodnevno, u raznim prilikama, susrećemo se sa muzikom lošeg kvaliteta. Komparirajući sa vremenom slušanja gramofonskih ploča, ne vidimo velikog napretka. To možemo objasniti na slijedeći način.
Živimo u potrošačkom društvu u kom se roba proizvodi prvenstveno radi profita, a usput i zadovoljenja čovjekovih potreba. Ljudima se prodaje magla u vidu brendova. Ljudi konzumiraju nametnute vrijednosti koje začudo doživljavaju kao privid slobode izbora. Danas i muzika ima status robe koja se nudi na tržištu. Citiramo riječi sociologa Theodor-a Adorno-a: “Drugim riječima muzika je prestala da sadrži ljudsku snagu zbog toga što se konzumira kao svaka druga roba. Dolazi do „robnog slušanja", vrste slušanja koje odstranjuje svaki trud slušaoca, čak i u slučajevima kad je taj trud potreban za razumevanje smisla muzike...”.
Sa bezbroj uređaja tipa Ipod, MP3, mobitel i notebook, reprodukcija muzike je dostupna bez prekida. Mnogi tinejdžeri ne vade slušalicu iz uha. Muziku slušaju kući, u pokretu, u autu i uvijek preglasno. Možemo postaviti pitanje da li je uistinu ljubav prema određenoj muzici motiv za takvo maratonsko slušanje.
Mladi ljudi su i najveće žrtve marketinške aždahe koja se zove modni trendovi ili modni brendovi, a koja je svoje pipke rasprostrla preko medija. Njihova muzička interesovanja se prepuštaju stihiji i konzumiranju svega bez kritičkog odnosa prema stvarima i vrijednostima koje one nose.
Slušanje preglasne muzike je slušanje izobličenog zvuka kojeg daje uređaj ili zbog reflesija zvuka u prostoru. Nažalost mladi ljudi često ne uočavaju razliku u kvalitetu muzike koju slušaju. A pored tog, dugo slušanje preglasne muzike može dovesti do oštećenja sluha. Prema jednom istraživanju provedenom među učenicima škola u SAD-u, čak 40% anketiranih je reklo da na svojim Ipod-ima zvuk slušaju na najjačem nivou. Inače, oko 10% Amerikanaca imaju neku vrstu oštećenja sluha, a čak trećini njih sluh je oštećen usled jake buke.
Slušaoci muzike preko raznovrsnih uređaja dostupnih danas, morali bi znati osnovne informacije o uređajima koje koriste, o kvalitetu zvuka i o potencijalno štetnom uticaju buke na sluh.
Naravno, ne bi trebali dozvoliti da ih zavedu sa nekvalitetom, malo informacija o muzici uopšte neće škoditi.
Friday, August 14, 2009
Kako upravljati znanjem u preduzeću
Pored uobičajenog predstavljanja u poslovnim izvještajima, vrijednosti finansijskog kapitala, sve više se pojavljuje i nova sastavnica vrijednosti preduzeća, označena izrazom intelektualni kapital. Intelektualni kapital preduzeća predstavlja: znanje, relacije sa dobavljačima, partnerima i klijentima, kompetencije i organizacionu vrijednost.
Intelektualni kapital preduzeća zavisi u velikom stepenu od svih osoba koje su dio preduzeća, ali on ujedno zavisi od operacionalne i organizacione strukture i od internih i eksternih relacija sa svim stejkholderima.
Upravljanje znanjem, kao proces stvaranja, koordiniranja i pohranjivanja, prijenosa i primjenjivanja znanja, ima poseban značaj kad je u pitanju povećanje vrijednosti i učinkovitosti preduzeća koje djeluje na tržištu.
Uspješno preduzeće na tržištu treba postaviti kao strateški cilj implementaciju podesne politike upravljanja znanjem, koja će poticati inicijative, procedure i alate, dozvoljavajući preduzeću da aktuelno i efektivno iskoristi svoj intelektualni kapital.
Preduzeće treba posmatrati kao sistem sačinjen od veza između ljudi i radnih grupa. Znanje svakog treba biti identifikovano i pristupačno svima tako da proizvodi na znanju baziran zamajac razvoja.
Upravljanje znanjem treba usklađivati sa kompetencijama i zahtjevima postavljenim u strategiji preduzeća.
U procesu upravljanja znanjem definirati zahtijevano upravljanje, mjerenje, modele procesa i sistema, integrirajući viziju različitih jedinica poslovanja, u namjeri razumjevanja i razvoja mehanizama, koji će osloboditi tok znanja, u okviru postojeće organizacione strukture.
Poticati u najvećem stepenu dijeljenje postojećeg znanja u organizaciji.
Dijeljena inteligencija je kreativna i inovativna i veća nego prosta suma individualnih inteligencija.
Poticati i prakticirati kulturu inovacija koja prožima cijelu organizaciju i razvija motivirajuće radno okruženje, koje stimuliše i nagrađuje generiranje ideja i inovacija od strane uposlenih.
Intelektualni kapital preduzeća zavisi u velikom stepenu od svih osoba koje su dio preduzeća, ali on ujedno zavisi od operacionalne i organizacione strukture i od internih i eksternih relacija sa svim stejkholderima.
Upravljanje znanjem, kao proces stvaranja, koordiniranja i pohranjivanja, prijenosa i primjenjivanja znanja, ima poseban značaj kad je u pitanju povećanje vrijednosti i učinkovitosti preduzeća koje djeluje na tržištu.
Uspješno preduzeće na tržištu treba postaviti kao strateški cilj implementaciju podesne politike upravljanja znanjem, koja će poticati inicijative, procedure i alate, dozvoljavajući preduzeću da aktuelno i efektivno iskoristi svoj intelektualni kapital.
Preduzeće treba posmatrati kao sistem sačinjen od veza između ljudi i radnih grupa. Znanje svakog treba biti identifikovano i pristupačno svima tako da proizvodi na znanju baziran zamajac razvoja.
Upravljanje znanjem treba usklađivati sa kompetencijama i zahtjevima postavljenim u strategiji preduzeća.
U procesu upravljanja znanjem definirati zahtijevano upravljanje, mjerenje, modele procesa i sistema, integrirajući viziju različitih jedinica poslovanja, u namjeri razumjevanja i razvoja mehanizama, koji će osloboditi tok znanja, u okviru postojeće organizacione strukture.
Poticati u najvećem stepenu dijeljenje postojećeg znanja u organizaciji.
Dijeljena inteligencija je kreativna i inovativna i veća nego prosta suma individualnih inteligencija.
Poticati i prakticirati kulturu inovacija koja prožima cijelu organizaciju i razvija motivirajuće radno okruženje, koje stimuliše i nagrađuje generiranje ideja i inovacija od strane uposlenih.
Telekomunikacione usluge u sektoru zdravstva
Razvoj fiksnih i mobilnih mreža treće generacije u Bosni i Hercegovini sve više širi mogućnosti primjene telekom usluga, pored ostalog i u zdravstvu. Stvorene su prilike za unapređenje usluga zdravstva primjenom telekomunikacionih tehnologija.
Mobilna mreža danas, sposobna je da prenosi zdravstvenu sliku pacijenta, koji se nalazi van zdravstvene ustanove, do ljekara koji prati stanje njegove bolesti.
Razvoj računarskih tehnologija i posebno Internet mreže, omogućio je pristup obilju podataka, koji se akumuliraju u svijetu, iz svih oblasti, pa tako i iz medicine.
Zahvaljujući Internetu zdravstveni profesionalci mogu da dopune i usavrše svoje znanje. Mogu da se konsultuju sa kolegama iz odgovarajuće oblasti, koristeći e-mail, videokonferenciju i prenos podataka.
Konsultacije ljekara na daljinu, dovode do bržih i pouzdanijih dijagnoza. U tim konsultacijama, često je potreban dostup do određenog dijagnostičkog nalaza. Dakle, javlja se potreba za prenosom na daljinu dijagnostičkih slika. Ili za trenutni uvid sa daljine u stanje zdravlja pacijenta. To je moment, kad savremene telekomunikacije ulaze u medicinu, omogućavajući pristup pacijentu sa daljine, ili konsultaciju ljekara koji se nalaze na različitim lokacijama.
Spoj telekomunikacija i medicine označava se izrazom “telemedicina”. Telemedicina omogućuje profesionalcima zdravstvene njege da koriste, umrežene medicinske uređaje, u evaluaciji, dijagnozi i tretmanu pacijenata na udaljenim lokacijama.
Telekom operatori u Bosni i Hercegovini imaju šansu da kroz partnerske odnose u zajedničkim projektima, sa zdravstvenim ustanovama i univerzitetima, doprinesu bržem razvoju telemedicine, odnosno unapređenju zdravstvenih usluga za građane.
Mobilna mreža danas, sposobna je da prenosi zdravstvenu sliku pacijenta, koji se nalazi van zdravstvene ustanove, do ljekara koji prati stanje njegove bolesti.
Razvoj računarskih tehnologija i posebno Internet mreže, omogućio je pristup obilju podataka, koji se akumuliraju u svijetu, iz svih oblasti, pa tako i iz medicine.
Zahvaljujući Internetu zdravstveni profesionalci mogu da dopune i usavrše svoje znanje. Mogu da se konsultuju sa kolegama iz odgovarajuće oblasti, koristeći e-mail, videokonferenciju i prenos podataka.
Konsultacije ljekara na daljinu, dovode do bržih i pouzdanijih dijagnoza. U tim konsultacijama, često je potreban dostup do određenog dijagnostičkog nalaza. Dakle, javlja se potreba za prenosom na daljinu dijagnostičkih slika. Ili za trenutni uvid sa daljine u stanje zdravlja pacijenta. To je moment, kad savremene telekomunikacije ulaze u medicinu, omogućavajući pristup pacijentu sa daljine, ili konsultaciju ljekara koji se nalaze na različitim lokacijama.
Spoj telekomunikacija i medicine označava se izrazom “telemedicina”. Telemedicina omogućuje profesionalcima zdravstvene njege da koriste, umrežene medicinske uređaje, u evaluaciji, dijagnozi i tretmanu pacijenata na udaljenim lokacijama.
Telekom operatori u Bosni i Hercegovini imaju šansu da kroz partnerske odnose u zajedničkim projektima, sa zdravstvenim ustanovama i univerzitetima, doprinesu bržem razvoju telemedicine, odnosno unapređenju zdravstvenih usluga za građane.
Tuesday, June 23, 2009
Savremeno upravljanje ljudskim resursima
Zapošljavanje u preduzećima, organizacijama i državnim ustanovama u Bosni i Hercegovini još uvijek se provodi preko kadrovskih službi. Izbor na radna mjesta se vrši prema kvalifikacijama, odnosno, stručnoj spremi i radnom iskustvu, a ponekad i prema nacionalnoj i političkoj podobnosti.
U razvijenim zemljama međutim, primjenjuju se savremeni principi upravljanja ljudskim resursima. Za ove procese su zaduženi, visokopozicionirani, menadžeri za ljudske resurse i službe za upravljanje ljudskim resursima. Značajna novina je da se izbor kadrova vrši prema „kompetencijama“. Šta je to kompetencija? Kompetencija predstavlja određenu karakteristiku ili potencijal osobe potrebnu za obavljanje posla, a može pripadati jednom od tri domena: znanje, vještine (Know-how) i sklonosti. Znanje i vještine se odnose na stečena znanja i praktična iskustva. Sklonosti se odnose na karakteristike ličnosti, lične preferencije, psihička predodređenja. Dakle, ako se traži lider projekta, ta osoba mora posjedovati kompetenciju: liderstva ili vođenja, sposobnost da uspješno vodi tim ljudi. Osoba može posjedovati izvanredna znanja, ali bez sposobnosti vođenja ne može biti dobar vođa tima. Uposlenik u marketingu mora imati sposobnost ili vještinu prezentacije i mora biti komunikativan, pored stručnog poznavanja tehnologija marketinga.
Dakle, na nivou firme se identifikuje skup svih poslova. Kod opisa poslova evidentiraju se potrebne kompetencije za svaki posao. Za preduzeće se pravi katalog ključnih kompetencija. Za primjer navedimo nekoliko kompetencija: sposobnost delegiranja, sposobnost donošenja odluka, sposobnost liderstva, komunikativnost, kreativnost, vještina prezentacije, vještina pregovaranja, analitičnost i sposobnost slušanja.
Katalog kompetencija se koristi za procese: definiranja radnih pozicija, regrutovanje kadrova, procjenu zahtjeva za obuku i razvoj, ocjenu personala, razvijanje buduće vizije organizacije, nagrađivanje i komuniciranje i jačanje organizacione kulture.
Jednom godišnje u preduzeću ili ustanovi se organizuje provjera performansi uposlenika, odnosno, razmatranje putanje karijere svakog uposlenika. Dakle, aktivno se planira izgradnja karijere.
Cilj upravljanja ljudskim resursima je da se pravim ljudima povjere pravi poslovi kako bi se postigla maksimalna efikasnost poslovanja preduzeća.
Zaposlenici u budućnosti neće biti tretirani samo kao korporativna imovina, nego kao “slobodni” agenti koji investiraju svoj ljudski kapital u kompanije koje im daju najbolje zauzvrat.
U razvijenim zemljama međutim, primjenjuju se savremeni principi upravljanja ljudskim resursima. Za ove procese su zaduženi, visokopozicionirani, menadžeri za ljudske resurse i službe za upravljanje ljudskim resursima. Značajna novina je da se izbor kadrova vrši prema „kompetencijama“. Šta je to kompetencija? Kompetencija predstavlja određenu karakteristiku ili potencijal osobe potrebnu za obavljanje posla, a može pripadati jednom od tri domena: znanje, vještine (Know-how) i sklonosti. Znanje i vještine se odnose na stečena znanja i praktična iskustva. Sklonosti se odnose na karakteristike ličnosti, lične preferencije, psihička predodređenja. Dakle, ako se traži lider projekta, ta osoba mora posjedovati kompetenciju: liderstva ili vođenja, sposobnost da uspješno vodi tim ljudi. Osoba može posjedovati izvanredna znanja, ali bez sposobnosti vođenja ne može biti dobar vođa tima. Uposlenik u marketingu mora imati sposobnost ili vještinu prezentacije i mora biti komunikativan, pored stručnog poznavanja tehnologija marketinga.
Dakle, na nivou firme se identifikuje skup svih poslova. Kod opisa poslova evidentiraju se potrebne kompetencije za svaki posao. Za preduzeće se pravi katalog ključnih kompetencija. Za primjer navedimo nekoliko kompetencija: sposobnost delegiranja, sposobnost donošenja odluka, sposobnost liderstva, komunikativnost, kreativnost, vještina prezentacije, vještina pregovaranja, analitičnost i sposobnost slušanja.
Katalog kompetencija se koristi za procese: definiranja radnih pozicija, regrutovanje kadrova, procjenu zahtjeva za obuku i razvoj, ocjenu personala, razvijanje buduće vizije organizacije, nagrađivanje i komuniciranje i jačanje organizacione kulture.
Jednom godišnje u preduzeću ili ustanovi se organizuje provjera performansi uposlenika, odnosno, razmatranje putanje karijere svakog uposlenika. Dakle, aktivno se planira izgradnja karijere.
Cilj upravljanja ljudskim resursima je da se pravim ljudima povjere pravi poslovi kako bi se postigla maksimalna efikasnost poslovanja preduzeća.
Zaposlenici u budućnosti neće biti tretirani samo kao korporativna imovina, nego kao “slobodni” agenti koji investiraju svoj ljudski kapital u kompanije koje im daju najbolje zauzvrat.
Wednesday, June 17, 2009
Digitalno doba i sistem obrazovanja
Digitalne multimedijalne komunikacije i Internet, već danas, treba da prožimaju sve obrazovne procese, u cilju kvalitetnijeg obrazovanja novih generacija, kadrova „društva znanja“. Kadrova, sposobnih da samostalno stiču nova znanja i da u životnoj karijeri primjenjuju principe doživotnog učenja.
Mogućnosti koje je donijelo digitalno doba, transformiraju postojeće procese sistema obrazovanja. U srcu tih promjena nalazi se, širom svijeta rasprostranjena baza informacija, sa jednostavnim pristupom, zahvaljujući izvanrednoj tehnologiji web-a.
Usluge Interneta, bez sumnje, predstavljaju moćan alat za sve učesnike u procesima obrazovanja. Internet mreža nudi usluge komunikacije, zabave i informiranja.
Na mnoga pitanja danas, studenti mogu brzo naći odgovore.
Elektronska komunikacija profesora i studenata mnoge stvari olakšava i ubrzava. Multimedijalnim prezentacijama u nastavi moguće je olakšati shvatanje kompleksne i apstraktne tematike.
Učenje na uspješnim slučajevima i projektima je dobar način uvezivanja teorije i prakse. Rad u timovima i izražavanje uz pomoć multimedije, doprinosi razvijanju sposobnosti prezentacije i timskog rada budućih uposlenika, inženjera, ekonomista, pravnika...
Pored izvanrednih koristi, komunikacija u društvenim mrežama kao što je Facebook, može da poveća rasipanje vremena pojedinaca. I stoga, će uvijek biti pristutno pitanje, kako, u šumi često beskorisne zabave, usmjeriti pažnju studenata na alate za sticanje određenih znanja? Svaki korisnik Interneta treba tu da uspostavi vlastiti balans, vremenski usklađujući aktivnosti, zabave, komunikacije i učenja.
Mogućnosti koje je donijelo digitalno doba, transformiraju postojeće procese sistema obrazovanja. U srcu tih promjena nalazi se, širom svijeta rasprostranjena baza informacija, sa jednostavnim pristupom, zahvaljujući izvanrednoj tehnologiji web-a.
Usluge Interneta, bez sumnje, predstavljaju moćan alat za sve učesnike u procesima obrazovanja. Internet mreža nudi usluge komunikacije, zabave i informiranja.
Na mnoga pitanja danas, studenti mogu brzo naći odgovore.
Elektronska komunikacija profesora i studenata mnoge stvari olakšava i ubrzava. Multimedijalnim prezentacijama u nastavi moguće je olakšati shvatanje kompleksne i apstraktne tematike.
Učenje na uspješnim slučajevima i projektima je dobar način uvezivanja teorije i prakse. Rad u timovima i izražavanje uz pomoć multimedije, doprinosi razvijanju sposobnosti prezentacije i timskog rada budućih uposlenika, inženjera, ekonomista, pravnika...
Pored izvanrednih koristi, komunikacija u društvenim mrežama kao što je Facebook, može da poveća rasipanje vremena pojedinaca. I stoga, će uvijek biti pristutno pitanje, kako, u šumi često beskorisne zabave, usmjeriti pažnju studenata na alate za sticanje određenih znanja? Svaki korisnik Interneta treba tu da uspostavi vlastiti balans, vremenski usklađujući aktivnosti, zabave, komunikacije i učenja.
Subscribe to:
Comments (Atom)
